|
|
1998.
godina - dr Ivan Bozovic |
|
Prof. dr Leonardo Golubovic - dobitnik nagrade za 2001. godinu |
|
|
|
|
|
|
Prof. dr Leonardo Golubovic je rodjen u Beogradu 1957. godine. Gimnaziju je zavrsio u Novom Sadu; u zavrsnom razredu je osvojio prvo mesto na Saveznom Takmicenju iz Fizike (1975). Diplomirao je na Odseku za Tehnicku Fiziku Elektrotehnickog Fakulteta u Beogradu (ETF) 1980. godine. Tokom studija, nagradjen je Oktobarskom Nagradom Univerziteta u Beogradu za naucni rad studenata (1977). Zavrsio je postdiplomske studije i magistrirao na Katedri za Fiziku Prirodno Matematickog Fakulteta u Beogradu 1983. godine. Na istoj skoli je i doktorirao 1987. godine. Dobitnikova magistarska i doktorska teza su obe u oblasti teorijske fizike kondenzovane materije. Od 1980. do 1987., dobitnik je radio kao istrazivac u Institutu za Nuklearne Nauke u Vinci. Nakon doktorata, nastavio je svoju naucnu karijeru u SAD, kao Post-doctoral Fellow na Odeljenju za Fiziku Univerziteta Pensilvanije (UPenn) u Filadelfiji (1987-89), kao Research Associate i Adjunct Assistant Professor na Odeljenju za Fiziku Univerziteta Kalifornije - Los Andjeles (UCLA) u Los Andjelesu (1989-91), i kao Research Associate na Odeljenju za Hemijsko Inzinjerstvo Kalifornijskog Instituta za Tehnologiju (Caltech) u Pasadeni (1991-92). Od 1992. godine, dobitnik je na Odeljenju za Fiziku Univerziteta Zapadne Virdzinije, prvo kao docent (Assistant Professor), a od 1998. godine kao vanredni profesor (Associate Professor). Tokom akademske 1999-2000 godine, dobitnik je bio postavljen kao Visiting Associate Professor and Visiting Scholar na Odeljenju za Fiziku i Primenjenu Fiziku na Harvardskom Univerzitetu u Kembridzu, Masacusets. Dobitnikova oblast istrazivanja je
statisticka fizika kondenzovanog stanja materije sa naglaskom
na meku kondenzovanu materiju (membrane, tecni kristali, bio-polimeri
kao sto su DNK molekuli), i dinamika granica faza (epitaksijalni rast
kristala). Dobitnik je prikazao svoje rezultate u 49
do sada publikovanih radova u vodecim svetskim naucnim casopisima
i recenziranim zbornicima radova (od kojih je 14 u vrlo prestiznom
casopisu za fiziku Physical Review Letters, a dva su revijalni radovi),
i u 51 prezentaciji na naucnim skupovima.
Ovi radovi su do sada citirani preko 500 puta (ne racunajuci samocitate
i citate koautora), mahom od strane renomiranih istrazivaca u ovoj
oblast i, po pravilu, u poznatim svetskim casopisima iz fizike. Pored
toga, dobitnik nagrade je odrzao 7 predavanja po pozivu na medjunarodnim
konferencijama, a imao je i veci broj istupanja po pozivu na seminarima,
kolokvijumima i naucnim radionicama. Organizovao je simpozijum
“Biomolekuli i supramolekularni materijali” (Atlanta, 1998), jedan
od naucnih skupova kojima je obelezena stogodisnjica Americkog fizickog
drustva (APS). Takodje, bio je rukovodilac na 4 naucna projekta
sponzorisana iz SAD izvora, jednog naucnog projekta sponzorisanog od
Nemacke, recenzent za projekte Nacionalne (u SAD) fondacije za nauku
(NSF) i Fonda za istrazivanje nafte (PRF), recenzent za 7 medjunarodnih
casopisa i rukovodilac dve do sada zavrsene doktorske disertacije. |
|
|
Za nagradu iz fizike “Marko Jaric” za 2001. godinu predlozeni su naucni rezultati dobitnika nagrade koji pripadaju oblasti dinamike interfaza (6 radova, citiranih oko 100 puta) i statistickoj mehanici fluktuirajucih slucajnih povrsina, membrana, i kompleksnih fluida (desetak radova, citiranih oko 150 puta).
|
|
U drugoj od gore pomenutih oblast, dobitnik je istrazivao fazne prelaze u sistemima sa tecnim membranama (kao sto su celijske membrane), lamelarne i sundjeraste faze tecnih membrana (kao sto su slucajne mikroemulzije), anomalnu elasticnost cvrstih membrana, i elasticnost i fazne prelaze u mekim amorfnim telima. Dobitnik je, sa Prof. Tomom Lubenskim, teorijski predlozio nov tip stukturnog stakla u kome je simetrija prostorne izotropije spontano narusena, i u kome se zbog toga javljaju meki fononski modovi slicni ondulacijama u tecnim kristalima. Nakon ove dobitnikove teorije, takvo neobicno amorfno stanje materije je nedavno eksperimentalno otkriveno u sistemima sa nematskim elastomerima, u skorasnjim radovima Kupfera i Finkelmana. Od posebnog znacaja su pobednikova najskorija teorijska istrazivanja (1998-2001) neobicne kvazi-dvodimenzione smekticke faze otkrivene u ekperimentima Saldita, Radlera, Koltovera, i Safinje (1997), u njihovim proucavanjima kompleksa (smesa) DNK molekula sa lipidnim molekulima, od znacaja za moderne metode genske terapije. Dobitnik je, u radu sa svojom suprugom dr Mirjanom Golubovic publikovanom u Physical Review Letters 1998. godine, identifikovao ovu neobicnu fazu kao jedno novo stanje materije i rasvetlio njegova svojstva: To je takozvana Klizajuca Faza slabo kuplovanih dvo-dimenzionih smektika usendvicenih izmedju lipidnih membrana koje formiraju slojastu trodimenzionu lamelarnu fazu. Bilo bi normalno ocekivati da interakcije izmedju DNK molekula u raznim slojevima stabilizuju u ovim sistemima periodicne kolumnarne faze DNK molekula. Umesto toga, pomenuti eksperimenti iz 1998 su, iznenadjujuce, indicirali da ovaj sistem u stvari nema daleko-domentno periodicno uredjenje. Dobitnikova pomenuta teorija iz 1998 godine je razresila ovu eksperimentalnu zagonetku, pokazujuci da termalne fluktuacije u ovim sistemima mogu da stabilizuju neobicno stanje materije, Klizajuci Fazu u kojoj razni dvodimenzioni slojevi DNK molekula (dvo-dimenzioni smektici) mogu slobodno da klizaju jedni preko drugih. Drugim recima, klizajuca faza ima efektivno nulti moduo smicanja. Dobitnik je predvideo celovit fazni dijagram za ove sisteme koji ukljucuje klizajucu fazu, kao i nematsku i kolumnarnu fazu, u slaganju sa kasnijim eksperimentima Artznera, Zantla, Rapa, i Radlera. Ovi i drugi naucni rezultati Prof. dr Leonarda Golubovica su inspirisali istrazivanja brojnih poznatih istazivaca sirom sveta (Pokrovsky, Kardar, Wolf, Villain, Krug, Raedler, Safinya, Lubensky, Emery, Fradkin, Kivelson, ...) u njihovim kasnijim radovima, kako u teorijskoj tako i u eksperimentalnoj fizici. |